U njima je izravno sudjelovalo preko 100 umjetnika, od debitanata čiju promociju MKC već treću godinu organizira unutar izdvojenog programskog segmenta, do renomiranih imena domaće i inozemne scene.

U kino dvorani MKC-a prikazano je preko dvije stotine filmova, od eksperimentalnih i alternativnih, do najglasovitijih djela suvremene produkcije, te filmskih klasika. U svome radu Multimedijalni je centar vrlo brzo stvorio široki krug partnerstva sa

- kulturnim ustanovama i udrugama iz Hrvatske (Multimedijalni centar Rijeka, Multimedijalni centar MAMA – Zagreb, Moderna galerija Rijeka, Institut za suvremenu umjetnost, Galerija Grad – Rijeka, Filmski festival – Požega, Filmski institut…)

- praktički svim aktivnim inozemnim kulturnim centrima i fondacijama koje djeluju u Hrvatskoj (British Council, Goethe institut, francuski i austrijski kulturni institut, Fondacija Heinrich Boll, Institut Otvoreno društvo …)

- Inozemnim partnerima ( “Montevideo”, nizozemski centar za medijsku kulturu, Međunarodni festival kratkometražnog filma u Clermond – Ferrandu…)

- Udrugama civilnog društva (Građanski odbor za ljudska prava, ToD…)

Čitavo to vrijeme prostor kojim je MKC gospodario bio je otvoren svim udrugama, institucijama i ustanovama čija je djelatnost bila tome prostoru primjerena. O tome svjedoči broj od preko 400 različitih događanja – od jednostavnih kao što su sastanci i promocije, preko složenijih – koncerata i tribina, do visoko zahtjevnih poput Međunarodnog festivala novog filma, manifestacije koju je Multimedijalni centar udomio u svojim prostorima te logistički i kadrovski pomagao posljednje četiri godine. O zahtijevnosti i atraktivnosti tog poduhvata mnogo govori činjenica da su neki od predstavljenih projekata prije Splita bili prezentirani tek na jednom ili dva od najvećih svjetskih festivala, te da svake godine manifestacija u Split dovodi i po 100-tinjak gostiju među kojima su i najutjecajniji teoretičari i praktičari suvremenog filma i umjetnosti općenito.

U protekloj godini svi programi splitskog MKC-a, odaslani na adrese Ministarstva kulture i međunarodnih fondacija, ocjenjeni kvalitetnima i shodno tome su dobili financijsku potporu.

Nuđenjem konstantnog i raznovrsnog programa MKC teži ka nadilaženju uvriježene definicije "izložbene" I “filmske” djelatnosti kao pasivnog prezentiranja radova, te su projekti zamišljeni, selektirani i provođeni kao aktivna događanja sa ciljem da oko sebe na kontinuiranoj bazi okupe publiku koja, po tradicionalnim mjerilima, nije tipična muzejsko-galerijska publika. Izložbe su često, osim za njih vezanim predavanjima i projekcijama, popraćene i manjim "off" događanjima , radno je vrijeme fleksibiln o prilagođeno prirodi sadržaja, a p osjetiteljima je otvorena mogućnost da informacije o sadržajima dobijaju putem e-maila. Ovakvim pristupom izlaženja u susret potencijalnoj publici, prateći njihov dnevni i informacijski ritam i nudeći više raznovrsnih sadržaja djelatnici su MKC-a izašli iz okvira svojih propisanih obveza i postigli veću posjećenost nego što je to uobičajeno u “elitnim” kulturnim krugovima. Za primjer izdvajamo:

- Prezentacija projekta “Embrio”, nagrađenog na nizu najvećih svjetskih suvremeno-umjetničkih festivala, rada koji sadrži elemente permanentnog sociološkog istraživanja, koristi internet kao svoj ontološki i estetski prostor, kombinira elemente znanosti, tehnologije, likovnog izraza, akcije i ovisi o neprestalnom sudjelovanju dislocirane publike

- “Novi mediji i arhitektura" programa koji je u Splitu okupio radove dvadesetak najznačajnijih svjetskih arhitekata (po izboru sa 3 velika festivala arhitekture i novih medija). Izložba je bila popraćena predavanjem slovenske arhitektice Špele Hudnik, direktorice ljubljanskog festivala Bionički teritoriji, te snimkama predavanja Roemera van Toorna, Kasa Oosterhuisa i Jana Kaplickog (uz prijevod).

- Goli otok-entropija-realnost-novi hrvatski turizam - putujući projekt grupe riječkih umjetnika i teoretičara (Čargonja, Stilinović, Cerovac, Lučić) koji su umjetnički djelujući na Golom otoku, sinonimu totalitarističke represije snimili veliku količinu foto i video materijala i od toga napravili izložbu + projekciju 8 minutnog filma.

- Radionica za kompjutorsku glazbu, u suradnji sa Multimedijalnim centrom Mama, praćeno predavanjem s područja novih medija. U okviru nje prezentirana je EGOBOO.bits inicijativa, razvijena kao projekt Multimedijalnog instituta u Zagrebu, u tradiciji slobodne i transparentne razmjene informacija i podržava polazište da ideje čije implikacije pokrivaju područje općeg značaja ne mogu biti u isključivo privatnom vlasništvu od trenutka kada su javno prikazane. U tom smislu, za EGOBOO.bits možemo reći da je dio kulturne produkcije koja svoj identitet čvrsto veže uz pokret slobodnog softvera

- Projekti “Zaboravljena mjesta” kojima se jednokratno "useljava" umjetnike u "neumjetničke" prostore koji su iz perspektive stanovnika grada zaboravljeni, na afirmativan način svraća pozornost na socijalnu, ekonomsku i kulturnu dimenziju lokacije, a istovremeno pruža prilika umjetnicima da djeluju u okružju i na način koji im njihova sredina u svakodnevnim okolnostima ne omogućava. Do sada su tako “useljeni” prostoru robne kuće Prima (2002) i Doma mladih (2004)

Na rad Multimedijalnog kulturnog centra tijekom 2002 g. u velikoj mjeri utjecala je prostorna problematika u kojoj se Ustanova našla donošenjem Zaključka o rješavanju prostornih problema Galerije umjetnina, Gradske knjižnice “Marka Marulića”, Multimedijalnog kulturnog centra u Splitu i Etnografskog muzeja u Splitu od 22. veljače 2001. godine.

Tim je rješenjem program MKC-a s vremenom postao taocem Galerije umjetnina, kojoj je zgrada Stare bolnice dana na korištenje. Problem je kulminirao krajem 2003 i početkom 2004, kada je MKC-u potpuno uskraćeno korištenje izložbenog prostora (makar je isti istovremeno bio ili prazan ili davan na korištenje bilo kome drugome). No i tome su kriznome vremenu djelatnici MKC-a prišli afimativno, usredotočivši se na projekte koji ne ovise o galerijskom prostoru - istaživačke, producentske i “putujuće”. Naime, u svijetu su kulturni centri odavno su nadrasli ulogu prijevoznika i izlagača (ulogu koja je kod nas još uvijek dominantna) i javljaju kao producenti umjetničkih radova, realizatori te pokretači i teoretskih projekata (u nas uglavnom getoiziranih u “institute” potpuno izolirane od praktičnog rada).

Tako su trenutno u radu projekti kreiranja paketa hrvatskog kratkog filma za međunarodne festivale u suradnji sa Filmskim savezom, produkcija CD-Roma “Vila Velebita”, rada mlade riječke umjetnice Dunje Sablić, te obimno istraživanje dizajnerskog, grafičkog i promidžbenog prostora hrvatskog novinstva u svjetlu društvenih, političkih i kulturnih promjena, kojeg financiraju Institut otvoreno društvo i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. U pripremi su projekti izdavanja audio-romana i javna umjetnička akcija vezana uz društvene promjene i fotografski medij.

Ovakvo multidisciplinarno i multimedijsko funkcioniranje dakako na daleko jačoj materijalnoj i kadrovskoj podlozi, osnova je rada suvremenih kulturnih centara diljem razvijenog svijeta. Njega nije uvijek lako prezentirati putem formulara i inih birokratskih oruđa, čije su umjetničke podjele i vrste djelatnosti u nas još zaglavljene u terminologiji 19-og stoljeća. Iz te arhaične perspektive radovi koje promovira i producira MKC mogu se doimati kao “alternativa” ili “eksperiment”. No, činjenica je da se takvi radovi nalaze u eminentnim muzejima i nagrađuju na eminentnim umjetničkim manifestacijama već dvadesetak godina. Želimo li za 10 ili 20 godina imali baštinu koju ćemo predati na dokumentiranje, evaluiranje i prezentiranje muzejima, mi danas moramo osigurati okvir u kojem će se ona rađati, rasti i kontinuirano podržavati. To je proces koji nije toliko svečan i reprezentivan kao retrospektiva izložba nekog priznatog pejzažiste, ali, postavljen u perspektivu širu od lokalno-prigodničarske, ima veći značaj.